Neprolazna svjetlost jantara sa japodskih nekropola u dolini Une

Sažetak

Od otkrića japodskih nekropola u dolini Une, južno od Bihaća, prošlo je više od sto godina. Ravne nekropole Jezerine i Ribić istraživane su krajem 19. stoljeća,1 a još jedna manja nekropola u Golubiću sistematski je istražena šezdesetih godina 20. stoljeća.2 U Pritoci kod Bihaća, na lokaliteu Jezerine, do sada najvećoj japodskoj nekropoli, istražena su 553 groba sa bogatim
prilozima, od toga 225 skeletnih, 298 spaljenih sa urnama i 28 spaljenih bez urne, te 2 spaljena sa urnom na kojima je na poklopcu ležala lobanja pokojnika. Sahranjivanje je ovdje trajalo od 8. stoljeća prije n. e., pa do početka 2. stoljeća
nove ere. Predrimska i ranorimska nekropola u Ribiću, na desnoj obali Une, nešto sjevernije od Jezerina, imala je samo 6 skeletnih grobova, 295 spaljenih s urnama i 1 spaljeni grob bez urne. U selu Golubić na lijevoj obali Une, na lokalitetu
Crkvine istraženo je 70 grobova iz starijeg i mlađeg željeznog doba; od toga je spaljenih sa urnama bilo 46, a skeletnih 24.