„Narodno obilježje je samom narodu izvor mladosti“ – Friedrich Salomo Krauss i etnografsko istraživanje Bosne i Hercegovine

Sažetak

Ovaj članak je posvećen etnografskom izučavanju Bosne i Hercegovine (za vrijeme okupacije i aneksije) i analizira u tom kontekstu djela etnografa i seksologa Friedrich Salomo Krauss-a (1859–1938). Predstavljene su i analizirane njegove etnografske studije kao i njegove interpretacije prikupljenih bosanskohercegovačkih narodnih pjesama, i to u kontekstu medijske inkorporacije Bosne i Hercegovine unutar Habsburške monarhije. Pri tome se također ukazuje na politički
značaj etnografskih studija za Habsburšku monarhiju. U središtu rada stoji svakako njegov istraživački put u Bosnu i Hercegovinu. Naime, nalogom antropološkog društva u Beču Krauss od 1884. do 1885. godine putuje kroz Bosnu i Hercegovinu i, kako sam pojašnjava u predgovoru narodne pjesme „Smailagić Meho“, „proučava ćud i običaje naroda našeg“. Njegove
studije o Bosni i Hercegovini i narodu Bosne i Hercegovine su mnogobrojne i veoma raznolike, te zasigurno naglašavaju pokušaj približavanja ovog naroda njemačkogovornoj populaciji monarhije (a danas prije svega zaslužuju pažnju od strane bosanskohercegovačkih filologa). Kraussovi radovi, pored njihove etnografske i historijske vrijednosti u/iz doba okupacije
i aneksije (ali i nakon 1. Svjetskog rata), također pružaju veoma značajan impuls za autore monarhije, koji između ostalog preuzimaju i bosansku narodnu epiku u vlastitu književnost i time osiguravaju tzv. „bosansku autentičnost“ u njihovim književnim djelima.