Jednosjekli akinaki iz Transilvanije i Velike Mađarske ravnice. Odraz balkanske tradicije

Sažetak

Jednosjekli mačevi i bodeži koji predstavljaju jednu od najčešćih formi drevnih oružanih tradicija Sredozemlja, gotovo uvijek imaju uvozni karakter, pokazujući pri tom “posjetnicu” regije iz koje potječu. Njihova geneza povezana je s drevnim istokom: prvi jednosjekli noževi ili srpasti mačevi (Sichelshwerter) pojavljuju se u Mezopotamiji najkasnije sredinom trećeg milenijuma pr. n.e. U prvom milenijumu pr. n. e., srpasti mačevi su gotovo u potpunosti zamijenjeni formama istočnog naoružanja, ostajući samo u ceremonijalnom kontekstu u Asiriji do sredine 7. st. pr. n. e. Najraniji nalazi jednosjeklog oružja na teritoriji Grčke, povezani su s postmikenskim razdobljem. To je mahaira ili kopis koja nastaje u 7. st. pr. n. e., na temelju prototipa iz sjevernog Balkana i koja postaje tipično grčko oružje u doba klasicizma i helenizma. Obilje jednosjeklih skitskih mačeva hibridne forme, poput tipa Chaush, uključujući i ceremonijalne primjerke tipa Shulgovka, nastalo je pod utjecajem grčke ili tračke tradicije na kraju klasične faze Skitske kulture (4. st. pr. n. e.). Pokušaji hibridizacije takvog skitskog oružja, dogodili su se i ranije, na prelazu iz 7. u 6. st. pr. n. e. u obliku orginalne skupine jednosjeklih akinakija (tipa Nógrád), ali njihovo područje se ne širi izvan granica Srednjeg Dunava, Transilvanije i Južnih Karpata.
Prisutnost bubrežastog balčaka na ovim mačevima, jasan je skitski znak, dok oblik sječiva pripada istočno-halštatskoj (ilirskoj) tradiciji. Ilirski trag može se očitovati ne samo u zakrivljenosti jednosjeklih mačeva tipa Nógrád, već vjerovatno i u dizajnu jabučice drške. Tu je izražena sličnost sa drškom T-oblika borbenih noževa tipa Basarabi, čije porijeklo je povezano s balkanskom tradicijom izrade jednsjeklog oružja. Najraniji primjerci jednosjeklih mačeva tipa Basarabi datiraju još u rani Ha C period. Dobro datirani ukopi uključuju grob 2 u Balta Verde (Basarabi-II faza Ha C, ili kasni Ha B3 period), grob 7 tumula B u Podilijaku (istočna Bosna) s grobnim prilozima tipičnim za fazu Glasinac IVB srednjeg Ha C, kao i grob 181 iz nekropole Frög (južna Austrija), faza Frög-3 Ha C. Također, tokom perioda Ha C2 jednosjekli mače102
Виноградов 1972, 111-112.
vi tipa Tržišče-Donja Dolina, bez jabučice, pojavljuju se na istočnoj obali Jadranskog mora, gdje će u doba Ha D1 biti zamijenjeni mačevima tipa Šmihel. Slični razvojni procesi događali su se na području Đerdapa: jednosjekli noževi bez jabučice, kao što su Gogoșu (ili Griffplattenmesser) i Telești, zauzimaju mjesto mačeva tipa Basarabi, a ovdje se već može prepoznati kontura tračkog borbenog noža.
Očigledno, u vrijeme prodiranja Skita na ovo područje dio nosilaca kulture Basarabi preselio se na sjever, do Južnih Karpata i Translivanije. Možda to može objasniti pojavu jednosjeklih akinakija s T-drškom Nógrád tipa, posebno u podnožju Južnih Karpata i u planinama Apuseni u jugozapadnoj Transilvaniji. Akinaki tipa Shumeyko (ili tip Piliny), koji su se širili na prelazu iz ranog u srednje skitsko razdoblje, poslužili su kao osnova za akinakije tipa Nógrád. Na to ukazuju obilježja jednosjeklih akinakija tipa Nógrád, karakterističnih za tip Shumeyko, poput uskog izduženog (često trokutastog) sječiva s masivnom bubrežastom, dvodjelnom drškom, ukrašenom poprečnim zarezima i uskom izduženom jabučicom. Akinaki tipa Shumeyko dobro su poznati u grobovima kasnog 7. i prve polovine 6. st. pr. n. e. na području Transilvanije. Kao i akinaki tipa Shumeyko, tako se i jednosjekli mačevi tipa Nógrád pojavljuju na prelazu između 7. u 6. st. pr. n. e. i traju sve do kraja 6. st. Pri tom se može reći da naveći broj nalaza akinakija tipa Nógrád, pripada drugoj polovini, odnosno kasnom 6. st. pr. n. e.