Neobjavljena epigrafska urna iz Ribića

Autor(i)

  • Branka Raunig

##doi.readerDisplayName##:

https://doi.org/10.5644/

Sažetak

Godine 1982. u blizini prostora na kome je svojevremeno iskopavana japodska nekropola u Ribiću, približno na sredini sjeverne strane niskog uzvišenja od sedre, kamena i zemlje (vis. cea 2,5-3 m, duž. cca 16 m, u podnožju šir. cca 5 m), uz desnu obalu rijeke Une, slučajno je zapažen ugao pravilno otesanog kamena. Radnici tadašnjeg Regionalnog muzeja Pounja u Bihaću (sada Muzej Unskosanskog kantona) oslobodili su objekat od okolne zemlje. Zapaženo je, da na prednjoj strani postoje tragovi slova, te je konstatirano da se radi o novoj epigafskoj umi, koja je zatim prevezena u lapidarij Muzeja kod Kapetanove kule u Bihaću. Uma je ležala na dubini od cca 1,5 m u odnosu na vrh uzvišenja. Dobar dio ume je ranije odlomljen, udubljenje za pepeo bilo je ispunjeno zbijenom sedrom izmiješanom sa nešto zemlje, bez grobnih priloga, a sve površine bile su obrasle tankim slojem sedre (mjestimično debljine do 2 cm) što je ukazivalo na to, da se
objekat neko vrijeme morao nalaziti pod vodom, uslijed čega je došlo do taloženja sedre. Kako sloj sedre nije bio veće debljine, čini se da vrijeme u kome se objekt nalazio pod vodom nije bilo veoma dugo, te se može  pretpostaviti da uma potječe s nekog obližnjeg prostora. Na osnovu toga je zaključeno, da je uma ovdje u sekundarnom položaju, bilo da ju je dovaljala rijeka Una prilikom jednog od visokih vodostaja u nekom davnom vremenu, bilo da je ovamo prenesena ljudskom nikom. S obzirom na neposrednu blizinu prostora na kome je istraživana japodska nekropola u Ribiću, može se pretpostaviti da ovu umu treba pripisati tom sepulkralnom kompleksu. Prilikom jednog od višekratnih rekognosciranja pojedinih dijelova Bihaćkog polja, utvrđeno je da nekropola u Ribiću nije istražena u potpunosti, jer se na jednom mjestu gdje Una, pri visokom vodostaju, jače niši obalu zapažaju masivne ploče od kamena (vjerovatno "bihacit"), a neposredno ispod njili nalaze se sitniji ulomci ljudskih kostiju, što ukazuje na neiskopani dio nekropole. Ploče leže na dubini od cca 1 m u odnosu na sadašnju površinu zemljišta i cca 2,5 - 3 m iznad površine Une pri prosječnom  vodostaju. 

##plugins.themes.default.displayStats.downloads##

##plugins.themes.default.displayStats.noStats##

##submission.citations##

Alfoldy, G. (1965), Bevolkerung und Gesellschaft der romischen Provinz Dalmatien. Akademiai Kiado, Budapest 1965.

Ćurčić, V. (1900), Ein Flachgraberfeld der lapoden in Ribić bei Bihać. Wiss. MitL Bosnien und Herzegovvina 190,1-30.

Čreniošnik, 1. (1956), Crkvina u Golubiću. Glasnik Zemaljskog muz. Sarajevo Arh. N. S. 11, 127-136. Čreniošnik 1. (1957), Rimski spomenici iz okoline Bihaća. Glasnik Zemaljskog muz. Sarajevo Arh. N. S. 12,163-172.

Katičić, R. (1964), Suvremena istraživanja o jeziku starosjedilaca ilirskih provincija, u: Simpozijum o teritorijalnom i hronološkom razgraničenju Ilira u praistorijsko doba, održan 15. i 16. maja 1964; Naučno društvo Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja knj. 4; Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 1, Sarajevo 1964, 9-58.

Katičić, R. (1964), Zur Frage der keltischen und pannonischen Namengebiete in romischen Dalmatien. Godišnjak (Sarajevo) 3/1,53-76.

Kovačević, K /Patsch, C. (1897), Die Ruine im Dorfe Doljani und dort aufgefiindenen romischen Inschriflen, Wiss. MitL Bosnien u. Herzegowina 5, 340-343.

Marić, Z. (1968), Japodske nekropole u dolini Une. Glasnik Zemaljskog muz. Sarajevo Arh. N. S. 23,5-79.

Raunig, B. (2001), Prahistorijski nalazi na srednjovjekovnom gradu Cazin. Glasnik Zemaljskog muz. Sarajevo Arh. N. S. 48/49,113-163.

Raunig. B. (2001a) Uma sa natpisom iz Založja. Glasnik Zemaljskog muz. Sarajevo Arh. N. S. 48/49,213-230.

Rendić-Miočević, D. (1950) Ilirska onomastika na latinskim natpisima Dalmacije. U: III prilog Vjesnik Arh. Hist. Dalmatinsku (1935-1949), 1-67.

Rendić-Miočević, D. (1975), Lika i japodska antroponimska tradicija. U: Arheološka problematika Like, Znanstveni skup Otočac 21-23.11.1974. Split 1975,97-108.

Sergejevski, D. (1936), Neue Aschenkisten aus Bihać, Prah. Zeitschr. 28,211-226.

Sergejevski, D. (1950), Japodske ume. Glasnik Zemaljskog muz. Sarajevo Arh. N. S. 4-5,45-93.

Šarić, 1. (1975), Kamene ume u Lici. U: Arheološka problematika Like, znanstveni skup Otočac 21-23.11.1974. Split. 1975,57-74.

##submission.downloads##

Objavljeno

2025-12-09

Broj časopisa

Rubrika

Članci

##submission.howToCite##

Neobjavljena epigrafska urna iz Ribića. (2025). Godišnjak Centra Za balkanološka Ispitivanja, 33, 217-226. https://doi.org/10.5644/