Kroatizacija bosanskog srednjovjekovlja u svjetlu interkonfesionalnosti stećaka (O jednom modelu promjene historijskog pamćenja)

Sažetak

Teško da bi se na ovo, u duhu etnonacionalizma kasnog XIX. stoljeća postavljeno „katastarsko” pitanje, našao precizniji odgovor od onog sadržanog u tekstu epitafa datiranog prije 1411. godine, uklesanog na kamenoj stolici, danas smještenoj u
vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu: Si kami nj varda, či li É bio. Či li e sade, či li neć[e] b[i] ti. (Si kami n’ varda, či li je bio, či li je sade, či li neć[e] b[i]ti). Ne zna se pouzdano čiji je ovaj „kam” bio, ne zna se čiji je sada (Zemaljski muzej je, prvi put u svojoj povijesti, zatvoren), niti se zna čiji će (institucionalno) biti. Sada je „svačiji” i „ničiji”. Slično je sa stećcima u cjelini
koji, unatoč svim mjerama zaštite, propadaju. Dug su interdisciplinarni istraživački put (od konca XIX. do početka XXI. st.) morali proći ovi srednjovjekovni nadgrobni spomenici da bi ih se znanstvenom metodom vratilo u njihov izvorni svijet – u srednji vijek: od bogumilizacije, preko srbizacije i kroatizacije do debogumilizacije, desrbizacije i dekroatizacije. Istina, još uvijek ima onih koji, ostajući odani starim, preživjelim konceptima, istrajavaju na tlapnji: „Stećci su naši”. Pitanje njihove etničke i vjerske pripadnosti – kako to pokazuje iscrpan pregled historije historiografije o stećcima – i dalje zaokuplja istraživače. Tako jedna od „arhiviranih” ur-teorija o „našim” stećcima – ona o njihovom hrvatskom karakteru – nalazi mjesta u znanstvenim publikacijama i udžbenicima povijesti. Ovakve, etno-nacionalnim i vjersko-političkim motivima nadahnute teze, odražavaju shvaćanja o „hrvatskoj” srednjovjekovnoj Bosni, čijim se glavnim kreatorima u historiografiji mogu smatrati Fran Milobar (Dr. Petrinjensis) i Ivo Pilar (Südland),a nastavljačima Josip Horvat6, Filip Lukas i Dominik Mandić– i tad i sad prominentna imena historijske znanosti. Polazeći od znanstveno zajamčene iterkonfesionalnosti stećaka, ovdje se akcent stavlja na povijesne okolnosti koje su postupak prisvajanja „legitimirale”. Težište je na pitanju kroatizacije bosanskog srednjovjekovlja, čiji su organski dio činili i stećci. Težište je, drugim riječima, na tehnikama promjene historijskog pamćenja: bosanskog u hrvatsko.