Annexation and problems of adopting the National Constitution (statute) for Bosnia and Herzegovina

Abstract

Razlog za aneksiju saopćen javnosti bila je potreba da zemlja dobije ustav. To je učinjeno nakon što je ustav već dobio niz autokratskih država, mada su motivi za aneksiju bili znatno kompleksniji. O bosanskom ustavu iz 1910. godine već su savremenici dosta opširno pisali. To su u prvom redu tekstovi na njemačkom jeziku iz pera ustava Steinbacha, Karla Lampa,
Ise Kršnjavija, Lea Gellera, Ferdinanda Schmida, Norberta \Vurmbranda objavljeni u časopisima i posebnim djelima u razdoblju od 1910. do 1915. godine. U njima je, kao i u drugim radovima, prvenstveno razmatran teorijskopravni aspekt oktroiranih ustavnih rješenja, ne ulazeći bliže u probleme njihove društvenopolitičke pozadine i praktične primjene. To savremenicima
nije bilo uglavnom ni moguće, jer im pored ostalog, nisu mogli biti pristupačni prvorazredni istorijski izvori koji bi osvijetlili tu pozadinu. Ni Todor Kruševac, pišući poslije Drugog svjetskog rata o političkim okvirima bosanskog ustava, nije se poslužio arhivskom građom koja o toj problematici postoji. Naša istoriografija poslije drugog svjetskog rata dala je značajan doprinos
osvjetljavanju političke pozadine određenih državnopravnih rješenja i kombinacija s položajem Bosne i Hercegovine u okviru Monarhije. Tako je Hamdija Kapidžić u svojoj studiji o pripremanju ustavnog perioda u Bosni i Hercegovini na osnovu arhivske građe izložio osnovne principe i motive od kojih je polazila austrougarska uprava pri formuliranju nacrta ustavnih normi.