poIndigene zajednice zapadnog i središnjeg Balkanskog poluotoka i 21. stoljeće: metodološki problemi

Sažetak

Izučavanje prošlosti se već dugo vremena isprepliće s postmodernističkim i poststrukturalističkim diskursima, koji su danas postali njezini neizostavni dijelovi.1 Ovi intelektualni utjecaji su neumitno izazvali značajne promjene u načinima na koji povijesna znanost vidi i interpretira prošlost. Značaj ovih „tektonskih pomjeranja“ na znanstvene percepcije i interpretacije prošlosti je nemjerljiv i nije pretjerano usporediti ga sa značajem koji je imala informatička revolucija na razvoj komunikacija u kasnom 20. i ranom 21. stoljeću. Nemam namjeru ovdje prikazivati podrijetlo, razvoj i metodološke inačice ovih promjena, o čemu postoji dostatan broj relevantnih studija kako na svjetskim tako i na južnoslavenskim jezicima, uključujući i nedavne debate o dobrim i lošim stranama novih pristupa u historiografiji.2 Ovim radom se želim rađe osvrnuti na trenutačne percepcije predrimske indigene populacija zapadnog i središnjeg Balkanskog poluotoka te diskutirati o metodologiji izučavanja ovih zajednica u prizmi teorijskih pristupa u suvremenoj historiografiji.