Neobjavljeni brončani nalazi iz lašvanske doline u centralnoj Bosni

Sažetak

U radu se diskutiraju neki do sada neobjavljeni brončani nalazi sa područja općina Travnik i Novi Travnik. Radi se o objektima pronađenim pri gradnji pruge još u vrijeme Austrougarske uprave (grobovi iz Klaonice i Potur Mahale, Sl. 2-3. 5) odnosno pri
novijim građevinskim zahvatima (ostava iz Rankovića kod Novog Travnika, pronađena 1985. godine pri gradnji obiteljske kuće, Sl. 4). Velika bula iz Travnika slučajan je nalaz bez informacija o okolnostima pronalaska (Sl . 6). Prezentirani nalazi se na osnovu tipoloških  karakteristika mogu datirati u period između 11. i 9. st. pr. Kr. odnosno u vrijeme koje odgovara
stupnjevima Ha B1 i Ha B3 prema srednjoevropskoj kronologiji. Do sada su u dolini Lašve pronađene dvije ostave.
Još početkom 20. st. na ušću Lašve u Bosnu otrkivena su dva brončana predmeta (kratki mač i ukrašeni disk), interpretirani kao ostava, premda bi se moglo raditi i o grobu. I kratki mač i brončani disk tipični su oblici perioda Ha A1 odnosno 13. i 12. st. pr. Kr. Nekoliko stoljeća mlađa je poznata ostava iz Velikog Mošunja kod Viteza koja sadrži ekskluzivne brončane
predmete (kratki mač sa ukrašenim koricama, veliku ukrašenu pojasnu kopču itd.) odnosno vjerojatno individualnu ostavštinu nekoliko istaknutih pojedinaca. Ostava iz Velikog Mošunja datira u 9. st. pr. Kr. odnosno u period Ha B3. Ovdje objavljena ostava iz Rankovića (Sl. 4) kronološki se može smjestiti upravo između dvije već poznate ostave iz Lašvanske doline odnosno u vrijeme između 11. i 10 st. pr. Kr. O načinu sahranjivanja prahistorijskih zajednica na području lašvanske doline ali i centralne Bosne
općenito postoji nekoliko kontradiktornih podataka, uvjetovanih prije svega izrazito slabim stanjem istraženosti. Činjenica je međutim kako dosada na cijelom centralnobosanskom području nije pronađen i propisno dokumentiran niti jedan grob kasnog brončanog i ranog željeznog doba sa sačuvanim ljudskim ostacima. Samim time sve do sada iznesene paušalne ocjene
o načinu sahranjivanja u vrijeme kasnog brončanog  doba na ovom prostoru gube svaki kredibilitet. I ovdje opisani grobovi iz Potur Mahale i Klaonice su uništeni pri građevinskim radovima. Osim podatka da se kod grobova iz Klaonice radilo o skeletnim
ukopima, ostale pojedinosti vezane za način sahrane i izgled grobova također su nepoznate. Treba svakako napomenuti kako postoji niz izveštaja koji upućuju na postojanje grobnih humaka (Putićevo, Nević Polje) i paljevinskih ukopa (Bukovica).  mogućnost kako su prahistorijske zajednice kasnog brončanog doba na lokalnoj razini mogle prakticirati i raznolike načine 
ukapanja, čini se dakle vrlo izglednom. Nalazište Klaonica smješteno je na istočnom izlazu iz Travnika u kratkom tjesnacu Lašve između zadnjeg  ogranka Vilenice sa južne strane i strmih strana planine Vlašić sa sjeverne strane. Grobovi su otkriveni
na desnoj obali Lašve pri gradnji pruge puštene u promet 1894 godine. Prve nalaze (naočarasti privjesci) skupio je A. Hoer te ih je proslijedio u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. Prema iskazu radnika radilo se o skeletnim ukopima u ispruženom položaju. Ovi nalazi ostali su neobjavljeni. Drugi spomen ovog nalazišta donosi J. Korošec koji je 1949. godine u zbirci Velike nadbiskupske gimnazije u Travniku pronašao više brončanih predmeta iz grobova kod Klaonice. Nalazi koje Korošec navodi
poslije su predani Zavičajnom muzeju Travnik, osnovanom 1950. godine, te se u ovom radu prvi puta objavljuju. Vrijedi još istaknuti kako se na ogranku Vilenice neposredno iznad nekropole nalaze dva naselja iz kasnog brončanog doba, Gradac na zapadnoj i Tarabovac na istočnoj strani. Kod sačuvanih brončanih predmeta iz Klaonice (Sl. 2 i 3) riječ je o tipološki vrlo raznovrsnom nakitu lokalnog i regionalnog karaktera koji se obično pronalazi u ženskim grobovima. Jednopetljasta lučna bula (Sl. 2, 1) posjeduje nekoliko tipoloških odlika svojstvenih najmlađim fibulama tipa Golinjevo (rebrasti profil luka, slabo
istaknuta zadebljanja na luku) ali je dosta manja nego  većina dosada poznatih primjeraka. Slične fbule poznate su iz groba 2 u nekropoli Jablanica u sjeveroistočnoj Bosni te iz Jajca (slučajni nalaz). Na osnovu ovih analogija fbula iz Klaonice može se datirati u vrijeme 10. i 9. st. pr. Kr. Ipak valja ukazati i na činjenicu kako su svi dosada pronađeni primjerci lučnih fbula tipa Golinjevo  unikati sa individualnim tehnološkim i dekorativnim elementima koji ne moraju nužno označavati kronološki razvoj. Do sada nepoznat tip nakita u centralnoj Bosni predstavlja naočarasta fbula tipa Matijevići (Sl. 2, 2). Eponimna ostava na desnoj obali Une datira u vrijeme između 10. i 9. st. pr. Kr. Jedan primjerak ovog tipa pronađen je još i u koritu rijeke Cetine. Ostava Matijevići sadržavala je između ostalog i jednu ukrašenu narukvicu C-presjeka od brončanog lima, kakva se nalazi i među predmetima iz Klaonice (Sl. 2, 3). Dvije vrlo slične narukvice zabilježne su i u ostavi Brgule kod Vareša koja se datira u 10. st. pr. Kr. Među standarne tipove nakita ovog razdoblja ubrajaju se i ogrlice sa tordiranim središnjim dijelom i savinutim krajevima (Sl. 2, 4-5). Dva primjerka iz Klaonice pripadaju različitim varijantama sa krajevima okruglog (Sl. 2, 4) odnosno rombičnog (Sl. 2, 5)
presjeka. Većina analogija za tordirane ogrlice sa krajevima kružnog presjeka na prostoru južno od Save datira u
vrijeme stupnja Ha B1 (11.-10. st. pr. Kr.). Kao primjeri mogu se navesti ostave iz Tešnja i Bokavića. Nešto mlađi tip predstavljaju ogrlice sa rombičnim presjekom koje se na zapadnom Balkanu također pojavljuju u vrijeme stupnja Ha B1 (ostave Monj i Drenov Do u sjeveroistočnoj Bosni, grobovi iz Velike Gorice), no za razliku od varijante sa okruglim krajevima traju i mlađim periodima. Karakteristični za 9. st. pr Kr. (Ha B3) su očigledno setovi od tri ili pet ogrlica, kakvi su dokumentirani u grobnom  nalazu iz Ostrožca u zapadnoj Bosni ili u hercegovačkim ostavama Otok kod Ljubuškog i Krehin Gradac. Još mlađe su tordirane ogrlice rombičnog presjeka iz Talina, Tum. X na Glasincu i iz Bara kod Tuzle, koje su u oba slučaja pronađene zajedno sa  dvopetljastim lučnim fbulama sa trokutastom nogom, jednim od najprepozantljivijih tipova nakita 8. st. pr. Kr. u cijeloj jugoistočnoj Europi. Iste ogrlice poznate su i iz grobnih nalaza 7. i 6. st. pr. Kr. u Donjoj Dolini, Grbavici kod Viteza te na lokalitetu “Pod Stražnicom” u jugozapadnoj Bosni. Prema tome može se zaključiti kako su  tordirane ogrlice rombičnih krajeva gotovo 4 stoljeća bile sastavni dio ženskog nakita. Sudeći prema ostalim nalazima, ogrlica iz Klaonice vjerojatno se može pripisati grobnoj nošnji osobe ukopane između 10. i 8. st. pr. Kr. Kronološki manje specičan oblik nakita predstavljaju narukvice ili nanogvice polumjesečastog (Sl. 3, 1-3) odnosno D-presjeka (Sl. 3, 4) sa prebačenim krajevima. Neki primjerci sa Glasinca (Sjeversko, Tum IV, grob 1) ili iz ostava sjeverne Bosne (Kućišta i Boljanić) datiraju već u 13. i 12. st. pr. Kr. Na prostoru
centralne Bosne ovaj tip nakita poznat je iz uništenih grobova u Donjoj Zgošći kod Kaknja, koji se na osnovu malih  jednopetljastih fbula (tip Kakanj) datiraju u stupanj Ha B1. Isti oblik narukvica zastupljen je i grobovima starijeg željeznog doba iz 8. i 7. st. pr Kr. iz Gračanice kod Visokog, zatim Semizovca ili iz groba 1, Tum XX u nekropoli Ilijak na Glasincu. Nakit iz Klaonice može se vjerojatno pripisati vremenu između 10. i 8. st. pr. Kr. Istom vremenskom periodu pripada i rastezljiva narukvica od tordirane žice sa savinutim krajevima (Sl. 3, 5). Dvije dosta slične narukvice pronađne su na nalazištu Sultanovići kod Bugojna u susjednoj dolini Vrbasa, zajedno sa ukrašenom keramikom tipičnom za period Ha B3-Ha C1 prema stratigrafji obližnjeg naselja  Pod. Među nakitom iz Klaonice nalaze se i dvije brončane falere odnosno kopče (Sl. 3, 6-7). Ukrašeni primjerak (Sl. 2, 6) bi se na osnovu motiva mogao donekle uporediti sa nešto većim, bogato ukrašenim pojasnim kopčama, kakve su primjerice pronađene  u Gornjoj  Tuzli ili u paljevinskim grobovima nekropole Petkovo Brdo kod Radosavske. Jasno je kako nije riječ o istom tipu nakita, no ukras je i kod jednih i kod drugih izveden uz pomoć šestara, koristeći pri tome isti spektar motiva. Veće ukrašene pojasne  kopče uglavnom su pronađene u sjevernoj Bosni (osim jednog primjerka upravo iz okoline Travnika u Biloj) a kronološki se
dosta pouzdano mogu odrediti u 9. st. pr. Kr. Istom vremenu pripadaće vjerojatno i neukrašeni primjerak sa središnjim trnom (Sl. 3, 7). Određene sličnosti uočljive su prije svega sa ornamentiranim falerama iz ostave Krehin Gradac ili iz Velike Kladuše.
Istom obliku može se pripisati i jedna ukrašena falera iz obližnje ostave Veliki Mošunj, datirane također u 9. st. pr. Kr.
Prije svega simboličku vrijednost posjeduju dvije minijaturne aplikacije od brončanog lima iz Klaonice (Sl. 3, 8-9). Među nalazima iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja gotovo i da ne postoje odgovarajuće paralele. Primjerak sa ureznim motivima  podsjeća prema osnovnom obliku na falere u obliku duple sjekire-labrisa, dokumentirane prije svega ostavama vremena Ha A1 u Bosni (Boljanić), susjednoj Slavoniji (Brodski Varoš, Poljanci II) te u Mađarskoj (Palotabozsok, Kisapáti). No svi ovi primjerci su neukrašeni i lijevani a ne izrađeni od brončanog lima. Već je ranijim studijama ukazano na povezanost ovog oblika falera sa grčkim štitovima 8. st. pr. Kr. Primjerak iz Klaonice također bi se mogao vrlo dobro uporediti sa formom dipilonskih štitova, kakav je recimo prikazan na pozanatoj brončanoj statueti ratnika iz Karidse u Tesaliji. Interesantno je kako je na aplikaciji iz Klaonice isti oblik štita još jednom naglašen točkastim ukrasom u sredini, dok bi se ispupučeni središnji dio mogao interpretirati kao predstava umba sa ručkom na stražnjoj strani. Višestruku mogućnost interpretacije nudi i druga aplikacija (Sl. 3, 9).  Prošireni, poluokrugli dio podsjeća na predstave kaciga u japodskoj i liburnskoj umjetnosti 8. i 7. st. pr. Kr. Neki od  antropomorfnih privjesaka iz Like i zapadne Bosne također imaju i sličan položaj ruku sa pravokutnim savinućem u predjelu
lakta. Gledano iz perspektive okrenute za 180 stupnjeva (Sl. 3, 9a) aplikacija bi međutim mogla predstavljati i adoranta sa simetričnim rukama u obliku ptičijih glava koji stoji ili izlazi iz nekog polumjesečastog tijela. U ovom slučaju ikonografske analogije poznate su prije svega iz makedonskih grobova 8. i 7. st. pr. Kr., gdje se ovakav oblik adoranta javlja na poklopcima
malih posuda (pyxida) u bogato opremljenim ženskim grobovima. Na koncu se može zaključiti kako se nalazi iz Klaonice
na osnovu tipo-kronoloških paralela mogu pripisati uništenim grobovima iz razdoblja između 10. i 8. st. pr. Kr. Za pretpostaviti je dakle kako je nekropola na desnoj obali Lašve uz samu rijeku bila korištena najmanje kroz period od 200 godina odnosno
kroz pet ili šest generacija te je vjerojatno bila usko povezana sa obližnjim istodobnim naseljima Gradac i Tarabovac.
Ostava iz Rankovića pronađena je 1985. godine prilikom izgradnje obiteljske kuće Fabijana Banovića koji je nalaze predao travničkom muzeju. Prema opisu pronalazača nalazi su ležali ispod “neke zemljane gomile”. Selo Rankovići smješteno je sjeveroistočno od Novog Travnika na istočnom rubu polja odnosno doline rijeke Grlovnice. Odmah iznad sela uzdižu se
prvi obronci na kojima je lokalizirano prehistorijsko naselje Gradac. U samom selu je prilikom gradnje crkve uništen poveći tumul u kojem su navodno pronađeni i ljudski ostaci. Od brončanih predmeta predanih u muzej kronološku
vrijednost posjeduje prije svega vrh koplja sa vertikalnim kanelurama u središnjem dijelu (Sl. 4, 1). Ovaj tip oružja se na prostoru zapadnog Balkana pojavljuje u razdoblju između 11. i 9. st. pr. Kr. U pogledu oblika i ukrasa, slični vrhovi koplja poznati
su iz ostave Tešanj 1 datirane u 9. st. pr. Kr., iako je primjerak iz Rankovića gotovo 5 cm duži. Vrlo dobru analogiju predstavlja jedan kalup iz naselja Pivnica kod Odžaka u kojem su se lijevali vrhovi za koplja istog oblika i približne dužine. Pored ovog kalupa u Pivnici je pronađen još jedan kalup sa lijevanje sličnih vrhova koplja (sa kanelurama po cijelim središnjem
dijelu) a isti tip oružja očigledno se proizvodio i u naselju Varvara na izvoru Rame. Kao i većina drugih kalupa iz Varvare i ovaj nalaz pripisan je najmlađem naseobinskom horizontu koji pada u vrijeme 11. i 10. st. pr. Kr. Među nešto mlađe nalaze ovog tipa oružja (10. - 9. st. pr. Kr.) ubrajaju se vrhovi koplja iz Grapske kod Doboja zatim iz ostave Ometala kod Prozora (sa
kanelurama i na središenjm dijelu i na listu) te iz već pomenute ostave Matijevići sa hrvatske strane rijeke Une.
Među nalazima iz Rankovića nalazi se i srp sa jezičastom drškom i dva lučna, polukružna rebra bez prijeloma. Ovaj oblik rebara svojstven je srpovima stupnja Ha B1, deniranim prije svega na osnovu velikog broja nalaza iz Karpatske kotline. No sam oblik
srpa iz Rankovića bliži je starijim primjercima iz stupnja Ha A1. Na činjenicu kako srpovi razdoblja Ha B1 iz Bosne i Hercegovine često objedinjavaju tipološke karakteristike starijih (oblik) i mlađih (ukras) tipova, već je ukazano u prijašnjim studijama. Sa srpom iz Rankovića mogu se prije svega uporediti primjerci iz ostava Bokavić, Monj i Drenov Do (Ha B1). Odgovarajući srpovi pronađeni su i u ostavi Ivanec Bistrinski u Hrvatskoj, također datiranoj u vrijeme stupnja Ha B1 kao i nešto mlađim ostavama Kamena Gorica i Gajina Pećina. U razdoblje između Ha B1 i Ha B3 datira i srp iz naselja Korita u Buškom Blatu kao i jedan slučajni nalaz iz Bile, oko 5 km sjeverno od Rankovića. Slično kao i za vrh koplja, za srp iz Rankovića može se prema tome pretpostaviti vremenski okvir između kasnog 11. i 9. st. pr. Kr. Set narkuvica ili nanogvica iz Rankovića (Sl. 4, 3-9) sam po sebi nije jasno kronološki odrediv. Treba međutim spomenuti kako su setovi narukvica odnosno nanogvica sličnog promjera ali drugačijeg presjeka (okruglog) i sa urezanim ukrasima dokumentirani u više ostava razdoblja Ha A2 do Ha B1 (11. st. pr. Kr.)
u sjevernoj Bosni kao što su Medeno Polje, Tešanj 2 ili Monj. Ako skup nalaza iz Rankovića doista čini ostavu
onda se može pretpostaviti kako je do njenog polaganja u zemlju došlo u vremenu između kasnog 11. i 9. st. pr. Kr. No, ako se uporede ostale ostave iz Bosne i Hercegovine ovog dosta dugog vremenskog razdoblja, uočljivo je kako je kombinacija vrh koplja+ srp+narukvice/nanogvice prisutna isključivo u ostavama perioda Ha B1 (Bokavić, Mačkovac, Monj). Treba istaknuti kako u dosada deset otkrivenih ostava perioda Ha B3 iz Bosne i Hercegovine nisu zabilježeni niti srpovi a niti slični setovi narukvica i nanogvica. Može se također uočiti kako ostave perioda Ha B3  pravilu predstavljaju nalaze izraženog individulanog karaktera (npr. Veliki Mošunj), koji se ostavi iz Novog Travnika ne može jasno prepoznati. Samim tim se i datiranje ostave iz Rankovića u period Ha B1 odnosno u kasno 11. ili 10 st. pr. kr. čini daleko vjerojatnijim nego kasnija datacija u vrijeme stupnja Ha B3.
Mala lučna fbula (Sl. 5) pronađena je prilikom gradnje pruge 1892. ili 1893. godine koja je jednim dijelom prolazila i kroz muslimansko groblje u Potur Mahali u samom gradu Travniku. Pored fbule na istom mjestu pronađeni su navodno novčići i rimska opeka. Mala fbula sa tordiranim lukom pripada ranim oblicima lučnih fbula koje se u grčko-egejskom i  jevernoitalijanskom  prostoru javljaju već od 11. st. pr. Kr. Fibule ovog tipa poznate su u raznim varijantama i iz južne Italije, alpske regije, sjeverne i srednje Dalmacije i Like. Jedini primjerak iz Bosne i Hercegovine dosada je pronađen u Donjoj Dolini, no bez popratnog konteksta. Tipološke sličnosti sa primjerkom iz  Travnika mogu se prije svega uočiti kod bula iz sjeverne Italije (ostava iz Frattesine, grobovi iz nekropola Val di Vico, Garda und Bissone Pavese) iz 11. i ranog 10. st. pr. Kr. Ostaje nepoznato da li se kod rijetkih fibula ovog tipa iz Bosne zaista radi o direktnim importima (vjerojatno sa Apeninskog polutoka) odnosno
o primjercima koji su u Bosnu dospijeli kroz neposredni osobni kontakt. Na veze između Italije i Bosne u razdoblju između 11. i 10 stoljeća upućuje i fbula sa sedlastim lukom i tri petlje iz Srijeteža kod Kaknja sa najboljim analogijama upravo u nalazištima 10. st.  pr Kr. na susjednoj obali Jadrana. Također treba spomenuti  i teške sjekire iz ostava stupnja Ha B1 Debelo Brdo i Mačkovac, koje su u prvom redu karakteritične za prostor srednje Italije. Velika bula sa odlomnjenom nogom iz Travnika
(Sl. 6) može se nedvojbeno pripisati najmlađim varijantama tipa Golinjevo iz vremena stupnja Ha B3 (9. st. pr. Kr.) U pogledu profilacije narebrenog luka i dimenzija, izrazite sličnosti mogu se uočiti prije svega sa fbulom iz groba Gradac-Sokolac na  Glasincu. Jedinu osjetnu razliku predstavljaju izražena zadebljanja na luku kod primjerka iz istočne Bosne. Narebrni 
luk približno iste profilacije posjeduju i fibule iz Ivanjske kod Banja Luke te iz ostave Gajina Pećina kod Drežnika u Lici. Sa primjerkom iz Travnika uporediva je i jedna fibula pronađena između Jajca i Banja Luke (“Tijesno Vrbasa”). Sve očuvane fbule sa
lukom sličnog oblika imaju veliku trokutastu i u pravilu  ukrašenu nožnu ploču, koje se prema tome može pretpostaviti i kod primjerka iz Travnika. Iako se za nalaz iz Travnika mogu navesti brojne analogije, ipak ostaje činjenica kako se i ovdje, kao i kod  svih drugih sličnih fbula, radi o indiviudalnom, unikatnom komadu nakita, namjenjenom vjerojatno isključivo osobi koja ga je posjedovala. U pogledu rasprostiranja, najmlađe varijante tipa Golinjevo sa tankim, ovalnim i narebrnim lukom pronađene su na prostoru između Save na sjeveru, Glasinca na istoku, Like na zapadu i dinarskog masiva na jugu. Time se ove mlađe fbule
i prostorno donekle odvajaju od starijih varijanti sa okruglim i višekutnim presjekom luka, koje su uglavnom dokumentirane u dalmatinskom zaleđu i u blizini obale. Predmeti iz Klaonice predstavljaju prve dosada poznate grobne nalaze razdoblja između 10. i 8. st. pr. Kr. iz doline Lašve. Ukopi iz ovog perioda rijetko su zabilježeni i susjednim dolinama i kotlinama centralne Bosne.  Iako nije moguće rekonstruirati grobne cijeline, većina brončanih predmeta upućuje na žensku grobnu nošnju sa distinktivnim nakitom široke rasprostranjenosti (lučne i naočaraste fbule, tordirane ogrlice). Slično kao i u istočnoj i sjevernoj Bosni, za prostor centralne Bosne ne postoje za sada dakle nikakvi izravni dokazi o ukopima muških članova zajednice i to kroz dosta dug vremenski period od gotovo 200 godina. Ostaje otvoreno da li je ova uočljiva praznina samo posljedica slabe istraženosti ili je riječ o za sada nepoznatim grobnim običajima. Ostaje međutim činjenica kako ni u centralnoj Bosni a ni među nalazima 11. i 10 st. pr Kr. iz Glasinca ili iz Jablanice, ne postoje grobovi sa prepoznatljivim muškim atributima (oružje, alat). Među predmetima iz Klaonice nalaze i neki oblici nakita dosada nepoznati sa prostora centralne Bosne kao što su naočaraste bule tipa Matijevići ili pak aplikacije od brončanog lima, koje upućuju na široku komunikacijsku mrežu određenih članova zajednice. Pored toga grobovi iz Klaonice sadrže i niz regionalnih formi, uglavnom u lokalnoj izvedbi što još jednom podcrtava tipološku raznolikost kasnobrončanog nakita na teritoriji zapadnog Balkana. Novinu u lašvanskoj dolini čini i nalaz iz Rankovića kao dosada jedina zabilježena ostava razdoblja Ha B1. Kombinacija predmeta odnosno oružja (vrh koplja), oruđa (srp) i nakita (set narkuvica/nanogvica) svakako se može dovesti u vezu sa starijim tradicijama deponiranja u južnom dijelu Karpatske kotline. Razlika naspram ostava iz razdoblja Ha B1 koje sadrže dijelove indvidualne nošnje (Brgule, Debelo Brdo i Drenov Do) svakako je  očita a ostaje otvoreno da li su ovi različiti obrasci deponiranja uvjetovani kronološkim ili ideološkim razlozima. Ako se  primjerice nalaz iz Rankovića uporedi sa ostavom Brgule koja sadrži jednu dijademu, četiri bule i dvije narukvice, dakle
jedan set ženske nošnje, jasno je kako je riječ o dva fenomena koji su suštinski različiti. Mala lučna bula sa tordiranim lukom iz Travnika upućuje na transregionalne kontakte kasnobrončanih zajednica u Lašvanskoj dolini, prije svega sa prostorom sjeverne Italije. Zanimljivo je kako su, unatoč širokoj rasprostranjenosti u okolnim regijama, fibule ovog tipa na prostoru zapadnog  Balkana pronađene  samo sporadično te se može zaključiti kako se ovaj dosta jednostavni oblik nakita očigledno nije etablirao
kao sastavni dio nošnje 11. i 10. st. pr. Kr. indigenih zajednica u Bosni i dalmatinskom zaleđu. Pojedinačni primjerci vjerojatno su prema tome direktni importi odnosno posljedica osobnih komunikacija i veza. Velika lučna fbula iz Travnika klasični je regionalni oblik nakita sa kraja kasnog brončanog doba. Ovaj oblik stoji na koncu tipološkog razvoja fibula tipa Golinjevo odnosno  jednopetljastih fibula općenito, koje  su tijekom 8. st. pr. Kr. u Bosni ali i u svim susjednim regijama jugoistočne Europe  namjenjene elastičnijim i otpornijim dvopetljastim fbulama, karakteritičnim za period ranog željeznog doba. Primjetno je kako  se među najmlađim jednopetljastim fbulama tipa Golinjevo uglavnom nalaze predimenzionirani primjerci, čije je praktična namjena vjerojatno sporedna u odnosu na njihovu simboličku odnosno prestižnu vrijednost. Na koncu ostaje nada kako će prezentacija novih nalaza iz doline Lašve potaknuti na istraživanja povezana sa grobnim običajima i deponiranjem brončanih
predmeta u vrijeme kasnog brončanog doba. Nažalost mora se konstatirati kako se i oni rijetki intaktni nalazi bilo namjenski bilo građevinskim zahvatima uništavaju, bez da budu propisno dokumentirani i tako sačuvani ne samo za znanost. Zadnji primjer je kompletno uništavanje groblja Jablanica u sjeveroistočnoj Bosni koje je u periodu između 2013. i 2014. sustavno
ilegalno opljačkano odnosno iskopano i tako nepovratno izgubljeno.