Okolište – razvoj keramike i naselja iz kasnog neolita na području srednje Bosne: rezultati i interpretacije
##doi.readerDisplayName##:
https://doi.org/10.5644/Godisnjak.CBI.ANUBiH-42.20Sažetak
Nedavno završeni bosansko-njemački istraživački projekat imao je za cilj što obuhvatniju rekonstrukciju neolitskog naseobinskog sistema u bosanskom srednjogorju, tj. razmatranje dinamike naseljavanja te sagledavanje socijalnih, demografskih i ekonomskih okvira tog procesa u razdoblju od 5800. do 4300. godine pr. n. e. Polazna tačka istraživanja bilo je veliko neolitsko naselje Okolište iz vremena 5200/5100– 4700. pr. n. e. Zona centralnobosanskog srednjogorja u neolitu
je predstavljala zapadni ogranak balkanskih tell-kultura koje karakteriše izdiferencirani sistem naseljavanja, najčešće s velikim centralnim naseljima. Dinamika i kulturni izraz neolitskih zajednica s prostora centralne Bosne u znatnoj mjeri su determinisani
geo-kulturnim položajem regiona između jadranskog područja s jedne strane i srednjeg Balkana s druge strane. Na ovim relacijama su tokom čitavog neolita postojale komunikacije različitog intenziteta. Značajno je da su na regionalnom i na lokalnom nivou izraženi zajednički elementi u razvoju naselja s jedne strane i stilističkog i tehnološkog razvoja keramičkog
posuđa s druge strane. Kako navodi Alojz Benac, nastanak „butmirske“ keramike je bio uslovljen pojačanim intenzitetom međuregionalnih kontakata i naglašenom inovativnošću koja je tome slijedila. Osnova svega je bio relativno brzi porast stanovništva koji dostiže svoj vrhunac u dobu između 5500. i 5200. godine pr. n. e. Demografski uspon doveo je i do osnivanja
velikog naselja u Okolištu oko 5200. pr. n. e., čemu je slijedilo dalje naseljavanje područja srednje Bosne.
Taj proces su pratile promjene u načinu privređivanja: intenziviranje govedarstva i početak korištenja visinskih pašnjaka za sezonsko stočarstvo. Uz to se pospješuje uzrast lješnika i koštunica u okolnim šumarcima, a riječne doline se krče i raščišćavaju.
Smatramo da je koncentracija od nekoliko hiljada ljudi, koliko je živjelo u naselju Okolište, indukovala sasvim nove društvene probleme, a time i uzrokovala nastanak novih političkih institucija i mehanizama, koji su bili regulatori pojačane kompleksnosti društva. Idealnom reciprocitetu ekonomskih odnosa između nezavisnih domaćinstava suprostavlja se nova
realnost, u kojoj pojedine individue, odnosno domaćinstva, otpočinju sa stvaranjem viška supsistencijalne proizvodnje, čime se stiče pozicija za osvajanje političke i ritualne moći. To je moglo biti uzrok za nastanak socijalne nejednakosti i postati odlučujuću faktor u razbijanju velike naseobinske zajednice i u njenom dijeljenju na više znatno manjih grupa. U arheološkim izvorima ti se odnosi iskazuju u razlikama inventara među domaćinstvima, kao i u djelimično snažno povećanoj diversifikaciji i reprezentativnosti keramičkog posuđa. Navedeni zaključci u cjelini upućuju na to da se rekonstruisana dinamika naseljavanja, kao i specifične karakteristike materijalne kulture, u znatnoj mjeri mogu objasniti na osnovu karakteristika regionalnih, odnosno internih socijalnih i ekonomskih procesa. Nasuprot tome, mnogo je teže razlučiti kakvu ulogu su tu imali spoljni, nadregionalni faktori. Razvoj od ca. 4850. godine pr. n. e još više potvrđuje vjerodostojnost navedenih postavki. Paralelno sa sukcesivnom transformacijom regionalnog sistema naseljavanja koji je sve manje okarakterisan velikim koncentracijama stanovništva, smanjuje se i kompleksnost keramike. Sada je primijetna veća nadregionalna usmjerenost keramičkog stila, što opet upućuje na intenziviranje komunikacija s raznim susjednim oblastima. Polazeći od znatno smanjenih naselja, može se pretpostaviti da je i potreba za egzogamnim brakom bila jedan od mogućih faktora takvog razvoja. U zadnjoj fazi kasnog neolita i u ranom eneolitu dominantne su veze s centralnim Balkanom. Pored kanelovane keramike, to je vidljivo i u pojavi
znatno većih kuća u Donjim Moštrama koje, poput onih iz Podunavlja i iz istočne Mađarske, sadrže više prostorija od kojih svaka ima ognjište. Kratko nakon toga, oko 4300. pr. n. e. socio-ekonomski sistem o kome smo govorili i koji je doveo do akumulacije tellnaselja, u potpunosti nestaje.





