Nekropola Kopilo kod Zenice - nova saznanja o načinu sahranjivanja u kasnom brončanom i starijem željeznom dobu u centralnoj Bosni

Sažetak

Istraživanje arheoloških lokaliteta na području Zenice u saradnji JU Gradskog Muzeja Zenica i Austrijskog arheološkog instituta (Austrijska akademija nauka) rezultiralo je otkrićem prve dokumentirane nekropole kasnog brončanog i ranog željeznog doba na području centralne Bosne. Prahistorijsko groblje na lokalitetu Kopilo nalazi se na jednoj od terasa koje se pružaju zapadno od već poznate istoimene gradine na kojoj su vršena istraživanja u više navrata, a posljednji put u sklopu našeg zajedničkog projekta u 2019. godini. Nastavak predviđenih istraživanja u 2020. godini bio je spriječen usljed pandemije, a u međuvremenu su na širem području lokaliteta primijećene aktivnosti tragača za metalom uz upotrebu detektora. S ciljem da se utvrde eventualna uništenja, terenska istraživanja u 2021. godini započeta su na najnižoj terasi prema zapadu, odnosno prema dolini rijeke Bosne. Nakon što je otkriven jedan djelomično devastirani skeletni ukop, kao i nekoliko predmeta (plava staklena perla, tropetljasta lučna fibula), zona iskopavanja je proširena. U daljem toku iskopavanja 2021. i 2022. godine pronađeno je ukupno 46 grobova u kojima je identificirana ukupno 51 individua i zastupljene su sve starosne grupe. Iako su u dosadašnjim arheološkim istraživanjima na području centralne Bosne pronalaženi grobovi koji se prema metalnim nalazima mogu okvirno datirati u brončano i željezno doba, dokumentacija je uglavnom bila nepotpuna ili je nije ni bilo, što je onemogućavalo precizniju rekonstrukciju pogrebnih rituala. Već početkom 20. stoljeća pronađeni nalazi s lokaliteta kao što su Srijetež, Ćatići i Donja Zgošća kod Kaknja, Velika Bukovica i Putićevo kod Travnika, Grbavica kod Viteza ili Semizovac kod Vogošće, pružili su određeni uvid u repertoar metalnih nalaza iz grobova, no svi ostali detalji vezani uz pokapanje uglavnom su nedostajali. Kasniji slučajni nalazi grobova kao što su Gračanica kod Visokog ili Klimenta kod Donjeg Vakufa, te naknadne publikacije metalnih predmeta s ranije otkrivenih ukopnih mjesta Nević Polje i Klaonica kod Travnika nisu doprinijeli proširivanju saznanja o pogrebnim običajima stanovnika centralne Bosne u vrijeme brončanog i željeznog doba, osim što je spektar poznatih metalnih nalaza znatno uvećan. Nasuprot grobovima, naselja ovog perioda u centralnoj Bosni bolje su istražena, zahvaljujući prije svega dugogodišnjem radu B. Čovića na visinskom naselju Pod. Na osnovu ovih istraživanja, ali i prvih iskopavanja na naselju Kopilo (1971. i 1975. godine), B. Čović je skicirao osnove kulturnog razvoja u vrijeme kasnog brončanog i ranog željeznog doba za ovaj specifični planinski krajolik te uveo termin “Srednjobosanska kulturna grupa”. Kao glavni prostori naseljavanja označene su doline u gornjem toku rijeka Vrbasa i Bosne, te dolina rijeke Lašve sa svim pritokama, dok su visinska utvrđena naselja smještena na rubovima riječnih dolina i bazena istaknuta kao karaterističan tip naseljavanja. Zajednički element ovih naselja je keramika ukrašena urezanim geometrijskim motivima, koja čini jednu od glavnih prepoznatljivih karakteristika “Srednjobosanske kulturne grupe”. U pogledu sahranjivanja i sam Čović ističe nedostatak konkretnih informacija za područje centralne Bosne, no dolazi do zaključka kako se kod ukopa kasnog brončanog i ranog željeznog doba vjerovatno radilo o jednostavnim, ravnim grobovima. Indikativno je, međutim, da čak i rani kratki izvještaji spominju različite oblike grobova i različite prakse sahranjivanja. U slučaju Ćatića radilo se vjerovatno zaista o ravnim grobovima pokrivenim kamenim pločama, no izvještaji za Grbavicu, Donju Zgošću i Putičevo izričito govore o tumulima. Priloženi plan iz Srijeteža također pokazuje kako manje tumule, tako i ravne grobnice, dok se u slučaju Velike Bukovice spominju tumuli s paljevinskim ukopima. Vrijedi istaknuti i rad S. Perića iz 2002. godine o mnogobrojnim tumulima u gornjem toku rijeke Bosne kao mogućim grobnim mjestima iz brončanog i željeznog doba, koji također dovode u pitanje zaključke B. Čovića. Arheološkoj javnosti relativno nepoznati su i ukopi pronađeni 2003. godine u jednoj špilji u blizini Gornjeg Vakufa – Uskoplja koji nisu arheološki istraživani, međutim, pronađena keramika i jedan apsolutni datum iz ljudske kosti govore da bi se moglo raditi o ukopnom mjestu s početka ranog željeznog doba (8. st. pr. n. e.). Treba spomenuti i dvije urne pronađene u Papratnici kod Visokog objavljene 2013. godine za koje se također pretpostavlja da potječu iz kasnog brončanog ili ranog željeznog doba. Na koncu su i naša ranije objavljena istraživanja na području Zenice donijela dokaz o kasnobrončanim ukopima u manjim kamenim tumulima raspoređenim na potezu mjesta Gradišće, odnosno na grebenu između visinskih naselja Vrh Negraja i Mrtvačke gradine. Svi ovi primjeri jasno pokazuju da se u slučaju kasnog brončanog i ranog željeznog doba u centralnoj Bosni ni na koji način ne može raditi o nekom jedinstvenom i za cijeli teritorij važećem pogrebnom ritualu u smislu kako je to pretpostavio B. Čović. Već i dosada poznati grobovi svjedoče o vrlo varijabilnom načinu sahranjivanja, pa čak i kada je riječ o neposredno susjednim i istovremenim zajednicama kao što je slučaj kod Kopila i Gradišća, smještenih na suprotnim stranama Zeničkog bazena rijeke Bosne. U slučaju Kopila iskopavanja iz 2021. i 2022. godine dovela su do otkrića nekropole s grobovima koji su se uglavnom nalazili u kružnim kamenim konstrukcijama, odnosno kompleksima promjera između 3 i 6 metara. Ukupno je pronađeno 19 kružnih konstrukcija s 44 groba, dok su dva pojedinačna groba bila van grobnih kompleksa. Grobni kompleksi izgrađeni su na tankom zemljanom sloju ili direktno na stjenovitoj podlozi i uglavnom su se sastojali od tri paralelna grobna mjesta orijentirana u pravcu sjever–jug, premda postoje i kompleksi s četiri grobna mjesta (SU 18) ili pak samo sa jednim grobom (SU 116). Na sjeveru istražene površine pronađeno je i mjesto s kojeg je uziman materijal za izgradnju grobova. Ploče prirodne stijene na ovom su mjestu lomljene i vađene primjenom vatre i naglog hlađenja. Većina grobnih kompleksa bila je ograđena polukružnim vijencem od većeg kamenja. Tragovi dodatnog nasipanja ili podizanja tumula iznad samih grobnica nisu bili vidljivi prije početka istraživanja, niti su pronađeni tokom iskopavanja. Grobna mjesta unutar konstrukcija uglavnom su popločana kamenjem ili pločama različitih dimenzija te međusobno razdvojena redovima posloženog kamenja. Iznad glave, odnosno ispod nogu ukopane osobe, često su postavljane vertikalne kamene ploče. Veće, kružno poredano kamenje činilo je rub konstrukcije, a u bolje očuvanim kompleksima dokumentirane su i pokrivne ploče većih dimenzija iznad samih grobova. U svim grobovima radi se o skeletnim ukopima. Orijentacija sahranjenih osoba je sjever–jug, odnosno jug–sjever bez primjetnih pravilnosti u pogledu spola ili starosti. Pokojnici su polagani na lijevi ili desni bok s lagano savinutim nogama i rukama i dlanovima ispod glave (tzv. spavajući položaj). Pored pojedinačnih ukopa, zabilježeni su i ukopi dvije ili više individua u jednom grobnom mjestu, a kod nekih grobova dokumentirani su tragovi otvaranja i ponovnog korištenja. U nekim slučajevima zabilježili smo i sekundarne ukope u kojima su se nalazili samo određeni dijelovi skeleta. Pogrebna praksa uključivala je i sukcesivne ukope u istom grobnom mjestu, pri čemu su ukopane osobe i fizički razdvojene slojem položenog kamena, odnosno kamenih ploča. U pogledu starosti pokojnika treba spomenuti konstrukciju SU 112 s tri grobna mjesta u kojima su sahranjena isključivo djeca starosti između 4 i 10 godina.
Najčešći prilozi u grobovima su male keramičke posude (šoljice, vrčevi, amforice) koje su pronađene u 12 grobova, postavljene uvijek u predjelu glave. Riječ je o posudama za piće istih oblika i ukrasa kakvi su poznati iz samog naselja Kopilo, ali i iz susjednih visinskih naselja centralne Bosne, s razlikom da su posude iz grobova bile izrazito loše kvalitete, s poroznom površinom i nemarno urezanim ukrasima, te se može pretpostaviti da su i napravljene samo u svrhu pokopa. U 19 grobova pronađeni su metalni predmeti, zatim koštane i staklene perle. Metalni predmeti, uglavnom dijelovi nakita, nalazili su se na očekivanim dijelovima tijela gdje su i bili nošeni, što navodi na zaključak da su preminuli sahranjivani u grobnoj odori, koja je očigledno uključivala i nakit. Iznimka je grob 34 u kojem je ispod posude, koja se nalazila iznad glave, bio položen i jedan željezni nož. Koncentracije keramičkih nalaza na prostoru između kružnih grobnih kompleksa, kao i nalazi keramike i životinjskih kostiju u zapunama pojedinačnih grobnih mjesta, jasan su indikator intenzivnih aktivnosti na samom groblju, koje su se vjerovatno odvijale u sklopu ceremonija za vrijeme trajanja sahranjivanja, kao i prije i poslije toga. U ovom radu detaljnije su predstavljena tri grobna kompleksa s izborom pojedinačnih grobova, koji daju dobar presjek raznih pogrebnih praksi na nekropoli Kopilo. Osim toga, pronađeni predmeti u ovdje opisanim grobovima pružaju dobru osnovu za datiranje samih ukopa, u nedostatku radiokarbonskih analiza koje su u toku. Grobni kompleks označen kao SU 15 sadržavao je tri jasno ograničena grobna mjesta s različitim načinom izrade podnica na različitim nivoima. Sva tri grobna mjesta (grobovi 15, 10 i 20) približno su istih dimenzija, a oko njih je izgrađen kružni kameni rub konstrukcije. Sa zapadne strane kompleksa nalazi se polukružni vijenac od većeg kamenja. Grobovi 10 i 15 bili su pokriveni većim kamenim pločama, a grob 20 manjim kamenjem. Grob 10 se nalazi u sredini kompleksa SU 15 s ukopom djeteta u dobi između 7 i 11 godina starosti, sahranjenim u bočnom položaju i glavom okrenutom prema jugu. Pored glave pronađeni su fragmenti šoljice s dvije ručke i ukrasima tipičnim za keramiku 9. i 8. st. pr. n. e. na prostoru centralne Bosne, ali i podunavskog prostora Srbije i Rumunije. Slične posude poznate su i iz naselja Kopilo i Pod, kao i iz skeletnih grobova na lokalitetu Jablanica kod Lopara u sjeveroistočnoj Bosni.
Grob 20 sadržavao je skeletne ostatke tri osobe. Individue označene kao 1 i 2 nalazile su se u anatomskom položaju s blago okrenutim kostima, dok su ostaci treće individue pronađeni posvuda u grobu. Individua 1 (vjerovatno ženski spol, odrasla) ukopana je s glavom prema jugu, a odmah ispod nje ležala je individua 2 (10–13 godina, spol nepoznat) suprotne orijentacije. Individua 3 je odrasla osoba čiji spol nije mogao biti utvrđen standardnim antropološkim metodama. Sudeći prema pronađenoj situaciji, u slučaju groba 20 vjerovatno je došlo do otvaranja prvotnog groba u kojem je bila sahranjena individua 3. Razlog otvaranja bio je ukop druge dvije individue (1 i 2), koje su vrlo vjerovatno sahranjene skupa. Položaj njihovih kostiju (lagano okrenutih, ali ipak u jasnom anatomskom rasporedu) mogao bi biti posljedica umotavanja pokojnika u tkaninu. Pri raspadu mekih dijelova tijela došlo je do određenog pomjeranja, koje je izgleda ipak bilo ograničeno nekom barijerom (umotana tkanina oko tijela). Uz glavu individue 1 pronađene su dvije metalne sljepoočničarke ili naušnice s masivnim kolutom i namotanom žicom. Ovo vrstu nakita B. Čović je opisao kao “delmatski tip naušnica”, a analogije iz Hercegovine (Crvenice, Gorica), dalmatinskog zaleđa (Postranje kod Imotskog), kao i iz naselja Pod datiraju u period između sredine 7. i sredine 6. st. pr. n. e.
Grob 15 sadržavao je relativno dobro očuvani skelet osobe starosti između 9 i 14 godina, u bočnom položaju i glavom prema sjeveru. Iznad glave i ispod nogu nalazile su se dvije vertikalno postavljene veće kamene ploče. Grob nije sadržavao priloge, ali se na osnovu stratigrafske pozicije unutar kompleksa može pretpostaviti da je grob 15 stariji od groba 10 i mlađi od prvotnog ukopa (individua 3) u grobu 20. Grobni kompleks označen kao SU 18 sadržavao je četiri paralelna grobna mjesta, a ovdje je predstavljen tzv. etažni ukop s grobovima 13 i 19 na istočnom rubu konstrukcije. U grobu 13 ukopana je osoba starosti između 18 i 24 godine, glave okrenute prema jugu i bez priloga. Skelet je ležao na kamenim pločama ispod kojih se nalazio drugi ukop označen kao grob 19. Radilo se individui staroj također između 18 i 24 godine, suprotne orijentacije u odnosu na grob 13, tačnije s glavom prema sjeveru. U predjelu grudnog koša pronađena je igla s malom glavicom i fino tordiranim vratom. Vrlo slična igla poznata je iz uništenih grobova iz Nević Polja kod Travnika, a prema B. Čoviću, radi se o nakitu koji datira u kasno 7. i rano 6. st. pr. n. e., jer je uz iglu u slučaju Nević Polja pronađena i jedna dvopetljasta fibula s nogom u obliku beotskog štita. Slične igle, ali s prizmatičnim vratnim dijelom, poznate su i iz Poda (također u sloju s dvopetljastim fibulama s nogom u obliku beotskog štita), kao i iz grobova u Gračanici kod Visokog i iz groba 2, tum III, na Ilijaku na području Glasinca. Analogije su poznate i iz Donje Doline (prostor naselja) i Bosutske gradine kod Šida. Kod svih analogija radi se o nalazima koji prema R. Vasiću datiraju između konca 8. i konca 7. st. pr. n.e. Vremenski raspon između groba 19 (s iglom) i naknadnog groba 13 za sada nije moguće procijeniti. Moguć je razmak od nekoliko generacija, ali i osjetno manji vremenski period, koji nije moguće odrediti raspoloživim metodama. Grobni kompleks SU 8 također je sadržavao tri paralelna groba (grobovi 12, 14 i 2), a na istoku konstrukcije nalazilo se još jedno grobno mjesto ograđeno kamenjem u kojem, međutim, nije bilo ljudskih ostataka. Ovdje predstavljamo grob 2 kao jasan primjer prakse sekundarnih ukopa. U zapuni groba 2, ograđenog većim kamenjem, pronađena je dječija lobanja postavljena u vertikalnom položaju s licem okrenutim istoku, odnosno prema naselju. Starost djeteta je iznosila 2 do 5 godina u trenutku smrti. U grobu nisu pronađeni nikakvi drugi dijelovi tijela. Sudeći prema očuvanosti zglobova koji vode prema kičmi, lobanja je morala biti odvojena od tijela u skeletnom stanju, što znači da je proces raspada mekog tkiva tijela bio završen prije samog ukopa. Nakon toga, lobanja je odvojena i položena vertikalno u grob. Pored lobanje nalazila se šoljica s visokom ručkom i urezanim ukrasima. Ovakav tip šoljice s vrlo sličnim ukrasima poznat je iz samog naselja Kopilo, ali i iz obližnjih naselja kao što je Pod kod Bugojna, te se može datirati u period između kasnog 9. i ranog 7. st. pr. n. e., što bi i bila trenutna datacija groba 2.
Istraživanjem nekropole Kopilo po prvi put se pruža prilika detaljne analize pogrebnih običaja jedne zajednice kasnog brončanog i ranog željeznog doba u centralnoj Bosni. Po prvi put u mogućnosti smo analizirati ljudske ostatke iz ovog perioda i dobiti uvid u prahistorijsku populaciju koja je obitavala na prostoru Zenice. Predstojeće genetske, antropološke i analize izotopa rezultirat će obiljem novih podataka o ishrani, zdravlju, mobilnosti i rodbinskim vezama zajednice koja je svoje preminule ukopavala na ovom groblju. Sam položaj nekropole govori da je riječ o ukopnom mjestu stanovnika visinskog naselja Kopilo. To ujedno znači da je pristup naselju s utvrđenim najvišim dijelom i susjednim terasama iz pravca doline rijeke Bosne bio moguć samo kroz nekropolu ili neposredno pored nje. Samo groblje imalo je, dakle, važnu ulogu u svakodnevici, a uske veze između preminulih i živih članova zajednice ogledaju se i u zabilježenim radnjama kao što su višekratno otvaranje grobova, sekundarni ukopi, pogrebne ceremonije i druga okupljanja. Samo groblje predstavlja prema tome zonu interakcije i aktivnosti te ga moramo posmatrati kao integralni dio cijelog lokaliteta. Usljed brojnosti ovih aktivnosti, može se pretpostaviti da su grobni kompleksi bili većim dijelom vidljivi u vrijeme korištenja nekropole. U prilog tome govore i polukružni kameni vijenci koji su vjerovatno služili kako bi se markirale određene zone unutra groblja ili eventualno označile manje terase na blagoj padini. Iako nisu pronađene nikakve indicije nasipanja zemljanog ili kamenog materijala preko grobova, nije isključeno da su se nasipi vremenom izgubili djelovanjem erozije ili prilikom recentnih radnji. Karakteristični metalni i keramički nalazi mogu poslužiti kao prva hronološka orijentacija za otkrivene grobove, čiji vremenski raspon obuhvata period između 10. i 6. st. pr. n. e. Predstojeće radiokarbonske analize za svaki ukop svakako će upotpuniti hronološku sliku. Iako će dobar dio apsolutnih datuma padati u tzv. halštatski plato, uz pomoć detaljnih stratigrafskih opažanja i potencijalnih rodbinskih veza (eventualni generacijski slijed), moguće je izraditi solidnu hronološku sekvencu za samo groblje, ali i za širu regiju putem analogija u materijalnoj kulturi.
Međutim, i sada je već jasno da samo naselje na Kopilu obuhvata znatno duži period nego otkriveni grobovi. U toku dvije godine terenskog rada, istraženo je preko 1700m² na najnižoj terasi i probnim sondama na susjednim terasama i utvrđene su granice rasprostiranja groblja. Jedina mogućnost širenja nekropole je prema jugozapadu, gdje se nalaze kuće sadašnjih žitelja Kopila. Kako su pokazala i naša istraživanja naselja u 2018. i 2019. godini, Kopilo je zasigurno bilo naseljeno i periodu kasnog željeznog doba, na što jasno upućuju latenska keramika rađena na kolu i jedna fibula srednjolatenske šeme. Mnogobrojni pojedinačni nalazi (keramika rađena na kolu, fibule i privjesci) u južnom dijelu površine istražene 2021. i 2022. godine mogu se bez sumnje pripisati latenskom periodu, no grobovi iz tog perioda nisu pronađeni. O pogrebnoj praksi na Kopilu u vremenu nakon 5. st. pr. n. e. za sada ne postoje nikakvi konkretni podaci. Metalni nalazi iz grobova nekropole Kopilo ne samo da omogućavaju prvo datiranje grobnih cjelina već pokazuju i široki spektar lokalnih, regionalnih i interregionalnih tipova nakita. Igla iz groba 19 može se označiti kao regionalna forma tipična za centralnu Bosnu, dok su sljepoočničarke iz groba 20 očigledno raširene u centralnoj Bosni, ali i u dalmatinskom zaleđu, te ukazuju na određenu komunikaciju između ove dvije regije. Kao primjer lokalnog nakita specifičnog za Zenički bazen rijeke Bosne mogu se navesti tropetljaste lučne fibule s trokutastom nogom. Pored jednog primjerka iz Gradskog Muzeja u Zenici (nepoznato nalazište) objavljenog 2007. godine, na Kopilu su pronađena još tri primjerka ovog tipa fibula. U zbirci Gradskog Muzeja odnedavno se nalaze još dva primjerka s drugih lokaliteta s područja Zenice. Radi se, dakle, o vrlo karakterističnom identifikacijskom nakitu ranog željeznog doba, koji je dosada pronađen isključivo na širem prostoru Zenice, a vjerovatno je i izrađivan u nekoj od obližnjih radionica. Stoga se tropetljaste lučne fibule s trokutastom nogom bez ikakve dileme mogu opisati kao fibule tipa Zenica.
O širim interregionalnim kontaktima zajednice na Kopilu svjedoče, između ostalog, i razni privjesci u obliku praporca ili privjesci tipa Ghidici koji su prije svega karakteristični za prostor Sjeverne Makedonije i istočnog Balkana. Slični “egzotični” dijelovi nošnje zabilježeni su i u nekim bogatije opremljenim grobovima u Jablanici, Donjoj Dolini i na Glasincu. Na Kopilu postoje, također, određeni grobovi koji su bogatije opremljeni setovima metalnog nakita (spiralne narukvice, sljepoočničarke, nanogvice, pojasne kopče, ogrlice od staklenih i koštanih perli) te samim tim mogu poslužiti kao primjer određene socijalne stratifikacije, premda ne treba zaboraviti da se uvijek radi o predmetima koji su od strane živućih članova zajednice svjesno odabrani kao grobna nošnja za drugi svijet.
Predstojeće arheometalurške analize pokazat će u kojoj se mjeri rezultati dobiveni analizom velikog broja kasnobrončanih metalnih predmeta sa zapadnog i centralnog Balkana mogu pratiti u i rano željezno doba. Kako su pokazale opširne hemijske i izotopske analize brončanodobnih predmeta iz Bosne i Hercegovine, ali i iz svih susjednih zemalja, dugo vremena iznošena teza o prahistorijskoj eksploataciji bosanskih ležišta bakra ne može se dokazati ni na koji način. Umjesto toga, egzaktni rezultati pokazuju da je najveći broj brončanodobnih predmeta u lokalnim livnicama kao što su Varvara ili Pivnica kod Odžaka izrađen od sirovine bakra koja potječe iz sjeverne Italije, odnosno iz regije Trentino. Analizom predmeta iz grobova na Kopilu moći će se ustanoviti je li se ovaj trend opskrbe lokalnih radionica bakrom iz sjeverne Italije nastavio i u rano željezno doba.
Za sad se ne može reći u kojoj je mjeri nekropola poput Kopila tipična za centralnu Bosnu kasnog brončanog i ranog željeznog doba. Već je u uvodu navedeno da je trenutna slika u pogledu grobova izrazito heterogena, te je teško izvući neke generalne zaključke. O izgledu drugih nekropola vezanih uz mnogobrojna visinska naselja moći će se više reći samo nakon daljnih istraživanja. U svakom slučaju, o uniformnom načinu sahranjivanja ne može biti govora. S tim u vezi, interesantno je da se najbolja trenutna analogija za nekropolu Kopilo uopće ne nalazi na prostoru tzv. “Srednjobosanske kulturne grupe” u smislu B. Čovića, već u Jablanici kod Lopara na obroncima Majevice u sjeveroistočnoj Bosni. Zajedničko objema nekropolama je ne samo položaj na terasi ispod visinskog naselja već i način gradnje grobova od kamenih ploča s kompleksima koji sadrže više grobnih mjesta, duplim ukopima sa suprotnom orijentacijom i etažnim ukopima na više nivoa unutar grobnice. Kao i na Kopilu, i u Jablanici su pronađeni polukružni vijenci oko grobnica, a postoji i dosta podudarnosti među nalazima (spiralne narkuvice, staklene perle, željezni noževi, igle sličnog oblika, privjesci u obliku praporca), koje dokazuju vremensko preklapanje. Dok je Kopilo u svim studijama navedeno kao nalazište “Srednjobosanske kulturne grupe”, Jablanica je, uprkos činjenici da je otkrivena početkom 1980-ih godina, izostavljena iz većine preglednih radova. Očigledna sličnost nekropola Kopilo i Jablanica još je jedan u nizu dokaza kako se s krutim modelima “kulturnih grupa” ne može pridonijeti boljem razumijevanju prošlosti, jer takvi modeli ni na koji način ne odslikavaju dinamiku i međusobne veze između prahistorijskih populacija. Otkriće nekropole Kopilo pruža za sada jedinstvenu priliku bližeg proučavanja pogrebnih običaja stanovnika centralne Bosne u vrijeme kasnog brončanog i ranog željeznog doba. Naše dosadašnje aktivnosti svakako su podstrek za nastavak istraživanja na zeničkom području, ali i na širem prostoru centralne Bosne s ciljem pronalaska daljnih nekropola. Samo na taj način bit će moguće ponuditi cjelovitiju sliku kulturnog razvoja ove regije.