Magija i hodže kao specijalisti za magiju u savremenoj Bosni i Hercegovini.

Sažetak

Iako su učenjaci ranije smatrali da će magijske prakse i vjerovanja uskoro nestati, istraživanja iz druge polovice 20. i 21. st. u Evropi svjedoče činjenici da mnogi ljudi i dalje vjeruju u učinke magije i da se kontramagija i dalje prakticira. Ovaj rad daje kratak uvid u vjerovanja i prakse povezane s magijom u ruralnoj Bosni i Hercegovini u 21. st. Zasnovan je na terenskom radu koji sam vodila na terenu od 2016. do 2019. godine, na prostorima sa stanovništvom s tri glavne etničke skupine, kao i nekim Romima. Strah od magije je prilično rasprostranjen: mnogi sagovornici su tvrdili da su pretrpjeli posljedice čaranja, ili su pričali o posljedicama čaranja kod svog bližnjeg, ili kod poznanika. Dok se narativi o čarolijama prije rata odnose na opčinjene krave i mlijeko, nakon rata se uglavnom tiču psiholoških i psihosomatskih poremećaja, anksioznosti ili depresije, bračnih problema, problema unutar porodice, ali i neprihvatljivog ponašanja (kao što je agresija, neposlušnost, varanje itd.), zatim neplodnosti i neženjenosti, koji se najčešće objašnjavaju kao posljedica tuđe magije. Kako bi se suprotstavili učincima čarolija, ljudi se okreću raznim specijalistima, među kojima su najpopularniji muslimanski svećenici, zvani hodže. Uprkos njihovoj pomoći u opčinjavanju, reputacija im je ambivalentna: bavljenje „magijom“ smatra se suprotnim islamskim učenjima; uzimanje novca od ljudi u nevolji se smatra problematičnim, a njihovo znanje pokreće ambivalentne stavove.