Sarnienska biskupija (Sarniensis Ecclesia)
##doi.readerDisplayName##:
https://doi.org/10.5644/Godisnjak.CBI.ANUBiH-44.63Ključne riječi:
The Roman Province of Dalmatia, The Sarnian diocese (Sarniensis Ecclesia), priest Vitalis (Vitalis presbyter), the Diocese of Senia (Ecclesia Seniensis), the Diocese of Krk (Dioecesis Veglensis)Sažetak
Sarnienska dijeceza (Sarniensis ecclesia) je poznata samo po svećeniku Vitalu (Vitalis presbyter), posljednjem potpisniku akata metropolitanskog sabora održanog 15. srpnja 530. g. u Saloni pod predsjedanjem salonitanskog nadbiskupa Honorija II. (528.-
547.). U spisu poznatom pod imenom „Historia Salonitana Maior“, čiji se najstariji rukopis – onaj iz Kongregacije za širenje vjere (Congregatio de propaganda Fide) – pripisuje kulturnom krugu krbavsko-modruškog biskupa Šimuna Kožičića Benje (1460.-1536.), zabilježena je u spomenutoj formi. Zapravo se radi o Senijskoj biskupiji (Seniensis ecclesia), čiji je apelativ
zabilježen di%ongom ae (Saeniensis), koji je prepisivanjem tijekom srednjeg vijeka preoblikovan u vrlo sličnu kurzivnu slovnu kombinaciju ar. Na taj je način nastao novi crkveni subjekt - Sarnienska dijeceza te prekinuta Vitalova veza s njegovom stvarnom biskupijom. Sarnienskom biskupijom usputno se pozabavilo nekoliko autora, koji su je dovodili u vezu s putnom
postajom Sarute s magistralne ceste Salona – Servitium ucrtanom na „Tabuli Peutingeriani“, odnosno postajom Sarnade s magistralne ceste Sirmium – Salona ubilježenom na Antoninovom „Itineraru“. Ova se postaja, kao i središte Vitalove dijeceze, locira u Donju Pecku kod Mrkonjić Grada u Zapadnoj Bosni, iako u tom mjestu nema tragova nikakvog ranokršćanskog
sakralnog objekta. Osim Vitala, nije poznat nijedan drugi sarnienski svećenik niti biskup. Senijska biskupija je postojala i prije i nakon održavanja spomenutog metropolitanskog sabora.
##plugins.themes.default.displayStats.downloads##
##submission.citations##
